|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
..Obican Blog S Predobrim Pricama Predobre Cure..
(price nisam ja pisala,vec jedna nadarena osoba) :D
Ljubiti ne znači ništa,a voljeti znači sve.
Jer ljubiti možeš svakoga,a voljeti ne!
Lubav je kao rijeka koja se ne vraća,
spomen na ljubav suzama se plaća....
Ja sam kao leptir,svjetlost me mami,
a sjaj u oku tvom vidim i u tami.
Voli me i mazi,ali pazi!Moje je srce
ranjivo i na njemu piše pazi lomljivo!
Moj te osmijeh traži,moje te oči mole,
a usne šapiću,još te uvijek vole.
I dok suza mojim licem silazi,molim te,nikad od mene ne odlazi....
Da se sva mora svijeta razbiju u kapi,
da se sve zvijezde na nebu zbroje,
bilo bi ih manje od ljubavi moje...
Prijateljstvo i ljubav lijepe su riječi,ali
dobra prijatelja teško je steći.Zato
ruku možeš dati svima.ali srce
samo iskrenima....
1000 je suza u mojim očima bilo,
1000 je želja koje mi život nije ispunilo.
Malo je prijatelja koje trebamo svi,a
još manje prijatelja kao što si ti...
Ako ti u životu teško bude i sretneš zle ljude.
Ako ti srceduboko rane,ja neću dati da ono stane.
Neću ti reći zbogom,bit ću ti prijatelj i plakat
ću s tobom...
Bez tebe moj život postao bi gorak,nikako
sa srećom da uhvatim korak.
Ti si moja snaga i ludilo slatko,mogu ja
bez tebe,al samo na kratko.
Ljubav je poput delfina što se obasjan
mjesečinom kupa u beskrajnjoj toplini
tvojih očiju.Zato ne zatvaraj oči jer
kažu da delfini umiru u tami.
Ostavljaš osobu što voljet je znala,a uzimaš
onu što laž ti je dala.Bacaš u more sve
moje draži,ali zapamti:ono što ostaviš
više ne traži!
Ljubiti i ljubljen biti,to je prava stvar.
Ljubiti i ostaviti,to je kriminal!
Izjurila je iz stana, brzinom munje strcala niz stepenice svoje zgrade. Nesto ju je vuklo vani. Kada je izasla nije nasla nista, osim par parkiranih auta, stare ulicne svjetiljke ispred ulaza, te nocne tame koju je koliko toliko sjaj mjeseca cinio svjelijom.
Ali nesto nije bilo isto. Nije to bio zrak kao i svake druge veceri, nije mjesecina bila kao svake druge veceri. Mjesec jest bio pun, ali to ju nije cudilo, vise ju je cudilo sto oblaka nije bilo koliko prethodnih noci. Zrak... zrak je mirisao cudno. Cim je izasla vani ispred zgrade i udahnula samo jednom zrak iz vana, obuzela ju je nostalgia. Stajala je tako ukocena, zaklopljenih ociju nekoliko minuta ponesena sjecanjima koje je izazvao miris zraka.
Sjecanje na to doba u njoj je budilo vec davno zaboravljeni osjecaj ispunjenosti, srece. Poslije nekoliko mjeseci, kada se ona najmanje nadala, nesto joj je izmamilo smijesak na lice, malen, ali dovoljan da osjeti srecu, ljubav koju je nekada nosila u sebi.
Hladnoca je prostrujala njenim tijelom, otvorila je oci, pogledala svjetiljku, sjela na klupu ispod nje i pogledala mjesec. Ponovo je zaklopila oci da se prisjeti onih najljepsih trenutaka koje je osjetila u svojoj proslosti kada je zrak mirisao ovako.
Dosao je on, momak smedje kose, plavih ociju, andjeoskog osmijeha. Sjeo je kod nje. Ona ga je poznavala. Bio je to on, osoba koju je voljela vise od svih, od same sebe, osoba kojoj je pruzila sve a na kraju ostala bez njega. Sjeo je pokraj nje, zagrlio ju, rekao joj da mu je nedostajala mnogo i da se kaje za sve sto je ucinio.
Njena crna kosa kao noc sijala je neobicnim sjajem na mjesecini te noci, smedje oci su bile ispunjene suzama..Bio je to odsjaj srece u njenim ocima. Nije progovorila ni rijec, samo mu je pala u zagrljaj, kao da je samo to cekala.
Poljubio ju je. Bio je to poljubac koji je mogla samo sanjati, poljubac koji nece ni s kim vise dozivjeti, unikatan poljubac. Njegove meke usne polahko su dodirnule njene usne. Osjetio je hladnocu njenih usana, ali ona nije potrajala dugo.
Nesto joj je palo na glavu, hladnoca je sve vise strujala njenim tijelom. Otvorila je oci, bio je to snijeg. Sve joj je bilo jasno. Ostala je sjediti iako se smrzavala i posmatrala mjesec sa osmijehom na licu.
Iako je sve to bilo samo sjecanje, koje je doslo zahvaljujuci cudnom mirisu zraka, njoj je mnogo znacilo. Osmijeh na lice joj se vratio. Shvatila je neke stvari. Shvatila je da proslost ne moze vratiti, kao ni njega. On je mrtav,mrtav za nju, ona je ziva i mora nastaviti sa zivotom. Uvijek je govorio da ne zeli nikad da je gleda tuznu..
Jedino sjecanje na njega ce joj biti prvi snijeg svake godine, taj neobicni miris zraka, pun mjesec i ulicna svjetiljka sa klupom ispod, na kojoj su provodili najvise vremena.
Ustala je, zapuhao je polagan topao povjetarac, znala je da je to on. nije htio da joj bude hladno. Utrcala je u zgradu i ustrcala uz stepenice, usla u stan, zatvorila vrata, stavila vodu za caj da prokuha i sjela pokraj prozora.
Dok je vani snijeg polagano padao i tako sve vise zatrpavao ulice grada, ona je u svom malenom stancicu, pokraj prozora sjedila umotana u deku sa soljicom caja u ruci, njene misli su i dalje bile upucene njenoj voljenoj i nikad zaboravljenoj uspomeni
I sad, u ovo doba, bas kao nekad, sjedim, gledam u prazno, kroz praznu sobu u kojoj se nalazim. Sama sam. Da, bas kao i tad i sad sam sama. Pokusavam razmisljati. Zapravo, ne trebam pokusavati, misli mi same naviru. Nizu se jedna za drugom, od slika prave film ispred mojih ociju, a ja... Ja sad sjedim, bas kao i tad, ovdje nemocno, ne mogu se pomaknuti, kao da me je neko zavezao za ovaj krevet. Pokusavam se otrgnuti, ali ne ide. Kao da me neko tako cvrsto drzi, da mi ne da da se pomaknem, da zeli da ostanem tu, sada i zauvijek, a ja.. ja zelim se otrgnuti iz tih ralja ponora iz kojeg nema povratka, zelim se otrgnuti i napokon zakoraciti dalje i vise nikad se ne vratiti tamo, iako znam da je to nemoguce, jer kad-tad cu ponovo se naci ovdje na ovom krevetu u ovoj praznoj sobi u ovo isto doba i ponovo misliti o svemu ovome... bas kao i sad..
Pogledah na sat, pa skoro je sat vremena proslo kako ovdje lezim i kroz praznu sobu gledam, a nista korisno ne radim, osim sto me nostalgija sve vise i vise hvata. Imam zelju da se otrgnem, ali snagu nemam, jednostavno kao da me u trenutku sve napustilo, moja snaga, moje bice, ali volja je i dalje bila tu. Tako zelim da sad neko udje u sobu i da me podigne sa ovog kreveta da me otrgne iz ovih lanaca, da me oslobodi, da me povede sa sobom. Znam.. nece se to desiti.. To niko ne moze uraditi. To mogu samo ja, sama ja, a da mi pri tome niko ne pomogne.
Mnogi se pitaju zasto sam takva. Zasto ne mogu sebi dopustiti da mi drugi pomognu, zasto se iz svih problema zelim sama izvuci, i kad je najteze zasto zelim ostati sama i sve sama prevazici??
I bas sada kad zelim da mi neko pomogne, nema nikoga.. Zasto? Ovo je prvi put da trebam pomoc, da se sama osjecam nemocnom a nikog sad nema.. Izgleda da cu i sad morati sama. Znam uspjecu! Bice teze, ali uspjecu! Mogu ja to! Ipak ja nisam samo jos jedna marioneta, ja sam djevojka koja zna sta zeli, koje su njene mogucnosti i da svaki cilj moze ispuniti.
Idem se sad dici sa ovog kreveta, izaci iz ove sobe, zatvoriti vrata za sobom i nikad vise se ne vratiti! Nikada!
Digla sam se, prvi korak je tezak, ali svaki prvi korak je tezak, svaki sljedeci ce biti laksi, svaki sljedeci poslije sljedeceg ce biti laksi, vec cu se navici na ovo sve i icu kroz zivot ne gledajuci u ovo sto se sada desilo, ne gledajuci nazad, gledajuci samo u sadasnjost, u ovo sto sam sad i nista vise!
Idem sad, a vi mi budite pozdravljeni! Otrgnucu se sama iz ovih lanaca!
***ovo je napisala jedna meni jako draga osoba.Predivno jel,da?*** (:
Evo,nakon duuuugo vremena odlučih napisat post(isse,zvučim ko profa iz HJ-a!
)
U ovom postu ći napisati neke vrlo lijepe riječi iz meni vrlo dragih pjesama....
Riječi pjesama te potaknu na razmišljanje ili možda na neki važniji zaključak...
Pa evo i riječi:
1. Never Had A Dream Come True
Everybody´s got something,
They have to leave behind,
One regret from yesterday
That just seems to grow with time.....
There´s no use looking back or wondering
How it could be now or neither been,
All this I know but still can´t find
Ways to let you go....
I never had a dream come true,
Till the day that I found you,
Even thought I pretend that I´ve moved on,
You will always be my baby...
I never found the words to say,
You´re the one I think each day,
And no matter where love takes me to,
A part of me will always be with you...
Somewhere on my memory I lost all sense of time,
And tomorrow can never be,
Cause yesterday is all that fills my mind....
There´s no use looking back or wondering
How it could be now or neither been,
All this I know but still can´t find
Ways to let you go....
I never had a dream come true,
Till the day that I found you,
Even thought I pretend that I´ve moved on,
You will always be my baby...
I never found the words to say,
You´re the one I think each day,
And no matter where love takes me to,
A part of me will always be....
You´ll always be the dream that fills my head,
You´ll always be the one I know....
There´s no use looking back or wondering,
Because love is a strange and funny thing,
No matter how I tra and try,
I just can´t say goodbye....
I never had a dream come true,
Till the day that I found you,
Even thought I pretend that I´ve moved on,
You will always be my baby...
I never found the words to say,
You´re the one I think each day,
And no matter where love takes me to,
A part of me will always be....
A part of me will always be with YOU....
2.Living Next Door To Alice(starija,i neprosta verzija)
Sally called,when she got the word,
She sad:"I suppose you heard-about Alice",
When I rushed to the window,and look outside,
And I could hardley belive my eyes-
As a big limusine rolled up,
Into Alice´s drive...
Oh,I don´t know why sne´s leavin`,
Or where she´s gonna go
I guess she´s got her reasons,
But I just don´t wanna know,
Cause for 24 years I´ve been living next door to Alice..
24 years just waitin for a chance,
To tell her how I fell or get a second glance,
Now I´ve got to get use to not living next door to Alice...
We grew up together,
Two kids in the park,
We carved our initials deeb in a bark,
Me and Alice....
Now she walks to the door,
With her head held high,
Just for a moment I cought her eye,
As a big limusine pulled slowly,
Out of Alice´s drive...
Oh,I don´t know why sne´s leavin`,
Or where she´s gonna go
I guess she´s got her reasons,
But I just don´t wanna know,
Cause for 24 years I´ve been living next door to Alice..
24 years just waitin for a chance,
To tell her how I fell or get a second glance,
Now I´ve got to get use to not living next door to Alice...
And Sally called back,
And ask how I felt,
And she said:"I know how to help-
Get over Alice"
She said:"Now Alice is gone,but I´m still here,
You know I´ve been waiting for 24 years"
And a big limusine dissapeard....
Oh,I don´t know why sne´s leavin`,
Or where she´s gonna go
I guess she´s got her reasons,
But I just don´t wanna know,
Cause for 24 years I´ve been living next door to Alice..
24 years just waitin for a chance,
To tell her how I fell or get a second glance,
Now I´ve got to get use to not living next door to Alice...
Now I´ve got to get use to not living next door to ALICE...
Evo, konačno i ja pišem novi post( na nečiju žalost možda 
)
Dobila sam napokon inspraciju za pisanje o...... prijateljstvu....
To je po meni jedna neprocjenjiva stvar koju se mora cijeniti i održavati!
Imam 3 Best frendice koje su mi "nekoć" bile samo dobre prijateljice
a sada su već postale dio mene.Obožavam ih,i s njima nikad se ne dosađujem,nikad
ne ponestaje tema za razgovor ili neka šala.....
Baš one su mi i dale tu inspiraciju za pisanje ovog posta: da taj neprocijenjivi
dragulj podijelim s ostatkom svijeta(ili barem Hrvatske).
Svi imaju barem jednog najboljeg prijatelja,ali mene je Bog nagradio i dao mi je
4 Best frenda(jedan dečko). Na tome sam jako zahvalna!!
Imam ja i još puno dobrih prijatelja,ali ne tako dobrih da mi se uvuku pod kožu....
Svako prijateljstvo treba cijeniti a ne samo odbaciti i biti umišljen zato što ti npr.
tata radi u policiji,ili imaš ogromnu kuću....Takvi ljudi nemaju iskrena prijateljstva,
samo ulizice koje trče za njima,a njima se to sviđa....
Nadam se da se i vi slažete s ovime što sam do sada napisala,jer imati puno prijatelja je jedna veoma lijepa stvar,a stavati nova prijateljstva još lijepša!
Pod svaku cijenu nazovite svoje prijatelje i upoznavajte nove!!
Do slijedećeg posta veliki pozz svima!!!
posebni pozdravi mojim curama
zbog kojih i pišem ovaj post!!!
Bye-Bye
Ja obožavam životinje(ali se malo bojim pasa,iskreno
), sigurna sam da i vi!!
Imam zeku Suzy i jednostavno neznam kaj bi bez nje!!
Ona mi uveseljava život!
Puno ljudi u zemlji imaju životinju(baram jednu).
No, nažalost puno ljudi(i oni koj ih imaju i oni koji ih nemaju)ne voli životinje zato ih samo
zavežu i puste da umru!!
Takve ljude treba zatvoriti!!!!!!!
Nadam se da i vi tako mislite!
Ima jedan dečko koji mrzi svoje pse (ima ih sad 4,1 mu je pobjegao,a jednog je prodao)
,no nećemo skretati s teme o lijepom životu nekih životinja!!!
Moj zeko je bijele boje s smeđim "flekama".Svi se vole igrati s njom!! Ja također!
Živo je lijep no ne svim ljudima(nažalost). Nemaju svi priliku dobiti neku životinju da je draga,brine se o njoj,grli,igra se s njom...
Hvala Bogu na ljudima,životinjama,prijateljima,obitelji...
Imam dvije prijateljice(blizanke) koje imaju psa i zečeve.
One se stvarno brinu o njima!!!!
Imaju malog zeku(isto kunića). Zove se Mrvac!
Baš je sladak!!!
Idem se ja igrati sa Suzy!!
Pusa od L!!!
Evo me zaljubljene do ušiju!!!!!
Moja ljetna ljubav. Dobro,nije baš ljetna jer ga viđa sad na treninzima( neću reć kaj treniram
jer ćete ga odma popljuvati,i nije balet!!!!!!)ali sam se u njega zaljubila na ljetu!!
On je baš sladak!!I čula sam da se i on zaljubio u MENE!!!!!PAZITE,MENE!!
No uglavnom,sviđa mi se.Moje prijateljice me mole da ga uslikam ali me uvijek proganjaju
druge frendice.!!
Cure me hoće objesit jer ga nisam uslikala!!
JADNA JA!!
ŠMRC...
No shvatit će. Moram mu reći to ali neznam kak!!
Molim vas POMOZITE!!!! Napišite to u komentarima.
PLIZ!!!!
No,da se vratimo na stvar,ima jako lijepe oči,lijepu kosu...
I sportaš je!!! Nažalost ne ide u moj razred
Sad se ispričavam jer moram iči jest štrudlu!!
Nadam se da će mi se posrećiti!!!!
Pozz!!!!
Danas sam bila u bolnici u Vinogradskoj.
Išla sam "čupat" nekaj kaj sam imala na koži!!
Svi su mi rekli da to niš ne boli(moj brat je išo 2 puta već,ovo mu je bio 3.)
no ja sam se fakat prestrašila!!
No kad sam legla na onu "ležaljku"
nije nikaj bolilo,samo malo peckalo!
Sada dok držim gazu na to,m mjestu više boli!!
No proći će. Ima jedna dobra stvar u svemu tome!!
NISAM IŠLA U ŠKOLU!!
Sutra ću morat!Ali ajde, preživjet ću!!
Do sljedećeg javljanja pozz!!
Bila sam na 1. rođendanu svog bratića(2. koljeno!)
Tamo su bili uglavnom klinci i rodbina! Nitko mojih godina.
Dosađivala sam se otprilike pola sata pa sam odlučila igrati se s bebama!
Mislit ćete da sam luda kad vam kažem da je bilo prilično zabavno(bebe su bile PRESLATKE!!)
No uskoro smo morali ić jer je bila škola drugi dan!!!
O,NE!! ŠKOLA!!
Jel može postojat nešto gore??!!
Nažalost ne.Znači morala sam se spremat za školu!!
Onda sam išla spavat.
P.S.Na ročkasu su bili i tamburaši!!!
YYYartgallery
P.S. nemam pojma kaj prikazuje!!!
Valjda neku žensku!
Sam naslov se ne čini baš naj veseliji!
Možda znate kakav je osjećaj kad vas netko iznevjeri. Možda više puta!!
Uglavnom,evo jednog događaja iz mog života:
Ima jedna cura u mom razredu koja je užasno umišljena!!
Ona stječe "popularnost" tako da širi tračeve o drugima i laže!
Dogodilo se to prije par dana. Bila sam s frendicama vani i išli smo na sladoled( postale smo
ovisne o njemu 
!!).Kad smo izašle van iz slastičarne,imale smo što vidjet dok
smo išle u parkić!!!
Vidjele smo dobro nama poznatu grupicu jednih tako umišljenih cura.
Najgore je to što je među njima bila i naša bivša "best friend"!!
Prošle smo ponosno pored njih i sjele na ljuljačke i ljuljali se,zezali,pričali...
Bilo je zabavno do onog trena kad su došle te cure i počele su se bahatit!
Maknule smo se od njih ali one su nas pratile,no mi smo bile brže!!
Došle smo na neku livadu za koju one neznaju!!
Ispuhale smo se na prijateljičinom bicu.
Poslije smo se vratile na mjesto gdje su bile i one.Pričale smo i nismo se osvrtale na njih,no
vidle smo kako nas DEBELO ogovaraju!!
Na kraju je došla sestra od dvije cure (blizanke) koja nas uvijek nasmije!!(i ona baš ne voli tu
umišljenu curu!!)Zezali smo se,i pričali a cure iz te grupice su nas samo odmjeravale!
Onda su došli osmaši i bivši osmaši se tuć pa smo se razišli!
Bilo je GGRROOZZNNOO!! Možda znate kakav je to osjećaj,ali teško vjerujem!!
Svim mojim frndicama (i meni) su išle suze od užasa!!
Toplo se nadam da se isto to neće dogodit vama!!
P.S. Vjeru jedino onima na koje se možeš oslonit u svakom trenu i onima kojem možeš vjerovat!!
